Piše: Maja Batić, mr. pharm.
Izvor: Essentia časopis o integrativnoj aromaterapiji, broj 2 / godina I
Kad pročitamo popis svojstava ovog cvijeta, mogli bismo pomisliti da je riječ o nekoj novoj superbiljci koja raste u divljinama Amazone i lijek je za sve.
No ne trebamo se uvlačiti u ljekarničke riznice preko svjetskih oceana da bismo došli do jedne od terapijski najmoćnijih biljaka u prirodi. Shvatili su to 2001. godine mudri ljudi iz francuske kozmetičke kuće pronašavši ovaj biser u divljini otoka Korzike. Smilje s tog područja uskoro je postalo svjetski hit sastojak krema protiv bora, a njegova cijena porasla je u nebesa. Tako se kapitalizam uvukao u makije Korzike i uzgoj smilja proširio se otokom. Danas imaju desetak destilerija, više od sto hektara nasada i zakon koji strogo kontrolira uzgoj i branje. Ako se kao turist zateknete na Korzici, bit će vam dopušteno ubrati samo kiticu – za sve povrh toga mogli biste zaraditi kaznu.
Trend se brzo proširio Mediteranom pa danas na području Balkana postoje brojni uzgajivači i prerađivači. Kozmetička industrija određuje namjenu ulja po njihovu kemijsku sastavu (postotak italidona i neril acetata), pa se tako korzikanska ponajviše koriste u izradi parfema, dok se od balkanskih izrađuju aromaterapijski i anti-age pripravci.
Smilje kroz povijest
Iako smilje pripada rodu glavočika (Asteraceae), koja broji više od pet stotina vrsta Helichrysum, ono s Mediterana sastavom se izdvojilo među ljekovite i dodijeljeno mu je botaničko ime Helichrysum italicum. Pronaći ćemo ga duž naše kamenite obale, otoka i Zagore kao bijeli pustenasti grm visine oko 30 centimetara. Donji su listovi biljke obrnuto jajasto suličasti; gornji duguljasto suličasti. Cvjetne glavice su okrugle; ovojni listovi suhi i kožasti, limunski žuti; cvjetovi zlatnožuti. Žuta boja potječe od flavonoidnih glikozida; njome su se bojili pamuk i vuna, a u Makedoniji i prirodna svila.
Žutilo flavonoida našlo je primjenu i u slikarstvu; zlatnožuta boja na platnima starih majstora bila je postojana i lijepa. Ona na “Posljednjoj večeri” u hvarskom franjevačkom samostanu biljnog je podrijetla. Bolesnog slikara koji je brodom putovao u Carigrad spustili su na dasci u blizini samostana u more. Bio je spašen i u znak zahvalnosti naslikao je svoju glasovitu sliku. Odakle mu sirovina za žutu boju? Kalkoni su žuto obojene biljne tvari koje se mogu ekstrahirati alkoholom, a najviše ih je u vrstama Helichrysum italicum i H. arenarium.
Na otoku Hvaru raste mnogo smilja između Hvara i Jelse. Miris u cvatu izrazito je slatkast i opojan, nalik kurkumi. Bere se u doba cvatnje, od srpnja do listopada, a žuti cvijet ne umire ni u buketu, zbog čega je dobio ime immortelle na francuskom i everlast na engleskom jeziku. Njegovom simbolikom besmrtnosti kitio se i Apolon noseći tijaru od smilja. Znali su naši stvari koje im sve blagodati smilje donosi, zato pučka medicina obiluje receptima i običajima. Na našim se otocima vjerovalo da smilje u svojim zlatnim cvatovima akumulira sunčevu toplinu.
Zbog toga su žene punile paperjastim cvjetovima smilja jastuke i pokrivače kojima se grijalo kad bi zapuhala hladna bura (Koval,2014). U oskudnim uvjetima dalmatinskog krša i kamena stočari bi tijekom ljeta barkama odlazili na svoje posjede na udaljenim otocima kako bi poželi travu i bilje za zimsku ishranu stoke. Boraveći tamo nerijetko više dana, od pokošenog smilja pripremili bi ležaj u poljskim kamenim kućicama. Živući svjedoci tog surovog vremena i dan-danas znaju reći da se nikad nisu bolje naspavali i odmorili kao na postelji od smilja.
Brojna su domaćinstva suho smilje koristila i za potpalu na ognjištima te u pušnicama za dimljenje mesa. Na otoku Braču, da bi sačuvali masline od štetočina, težaci su bacali na grane svježe smilje, ili bi po stablom palili suho granje kao zamjenu za sumpor (Miličević, 1975). U dalmatinskoj zagori žene su svoju ljepotu njegovale umivajući se i mirišući vodom u kojoj su kratko prokuhale cvjetne glavice smilja. Bočica macerata smilja bila je dio gotovo svake kućne apoteke. Macerat se koristio u tretiranju kožnih oštećenja (npr. rana, opeklina, ožiljaka) kao i kod problema s “umornim” nogama, odnosno tromboze vena. Osušeni cvjetovi smilja pušili su se kao preventiva astmatičnim napadajima. Korišten je i čaj od smilja koji ima iznimno ugodan miris, ali gorak okus, stoga su ga djeca u Dalmaciji nevoljko pila kod dišnih smetnji pod budnim okom baka i majki.
Smilje u tradicionalnim običajima
Smilje se veže uz mnoge običaje na našim otocima, u priobalju i Zagori. Mladići bi uoči blagdana Svetog Ivana 23. lipnja skupljali mirisno smilje i razno granje; složili bi hrpe na raskrižju puteva, a kad krijesne prva zvijezda, potpalili bi svitnjak. Dugo u ljetnu noć uz pjesmu su se natjecali tko će preskočiti višu vatru. I danas se u Đakovu njeguje narodni običaj Ljelje u čast božice ljubavi. Prema ovoj legendi, hrabre su slavonske snaše spasile mladića od turske ruke. U spomen na ovaj događaj djevojke odijevaju raskošne nošnje, a mladići kite svoje šešire koviljem i smiljem kao simbolom pobjede.
Ako vam u ruke dođe bočica eteričnog ulja zlatnožute boje, iskoristite njegove blagodati; udahnite ga i okušajte se u izradi nekog ljekovitog pripravka. Sigurna sam da će vas povesti u miris ljetne noći, dok vam lice i koža magično cijele od ove mediteranske čarobnice.
Literatura:
Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine u suradnji sa SIPPO. Istraživanje američkog tržišta za eterična ulja. Dostupno na http://www.komorabih.ba/wp-content/uploads/2020/02/Istrazivanje-trzista-usa-za-etericna-ulja.pdf, pristupljeno: 15. svibnja 2020.
Schaffner W. Ljekovito bilje. Rijeka: Leo commerce; 2004.
Mucalo Z. SMILJE (Helichrysum italicum / Roth / G. Don). OD TRADICIONALNE UPORABE DO ZNANTSVENIH ISTRAŽIVANJA (diplomski rad). Zagreb: Agronomski fakultet u Zagrebu; 2015.
Kuštrak, D. Farmakognozija: fitofarmacija. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga; 2005. Dudaš, S. “Aromatično i ljekovito bilje” (interni materijal). Veleučilište Rijeka; 2017
