Piše: Mr. sc. Jasminka Papić, dipl. ing., aromaterapeutkinja
Turistički štandovi kao i štandovi na različitim sajmovima prirodnih i eko domaćih proizvoda diljem Lijepe naše nezamislivi su bez maštovito dizajniranih poklon paketića s bočicama eteričnog ulja i prelijepim platnenim lutkicama ili jastučićima punjenim mirisnim suhim cvjetićima na kojima ljubičastim slovima piše: “domaća lavanda”, eko-uzgojeno, proizvedeno na tradicionalan način… Na štandovima se, uz proizvode od „domaće lavande“, gotovo uvijek mogu naći letci ili brošure s popisom zdravstvenih tegoba i poremećaja kod kojih pomaže upravo „domaća lavanda“.
Stvarnost je, ipak, nešto drugačija, jer se iza naziva „domaća ili dalmatinska lavanda“ zapravo najčešće nalazi – lavandin. Njegov plavo-ljubičasti cvijet izgledom i mirisom zaista je sličan pravoj lavandi. Razlike koje među njima ipak postoje vode nas po objašnjenje u priču o njihovom porijeklu. Lavandini su nastali križanjem dviju vrsta lavandi: nježnije, uskolisne prave lavande, L. angustifolia i robusnije širokolisne lavande L. Spica. Puni latinski naziv za lavandin je Lavandula x hybrida Reverchon ex Briq ili Lavandula x intermedia Emeric ex Loisel. Različiti klonovi lavandina razlikuju se po svom izgledu, kemijskom sastavu i biološkom djelovanju. Zajednička im je karakteristika povišena količina kamfora u odnosu na pravu lavandu.
U aromaterapiji se koriste tri najpoznatija klona lavandina: abrial, super i Grosso, a priznat je i naš, pomalo drugačiji lavandin, poznat pod nazivom „Budrovka“ (Lavandula x hybrida ‘Reverchon II’). Budrovka je autohtona hrvatska kultura koja potječe s otoka Hvara. Karakteriziraju je veći i tamniji cvjetovi, veći grm i znatno veće količine ulja u odnosu na pravu lavandu. Raste samoniklo, ali se i intenzivno kultivira i uzgaja jer ima veliki gospodarski i industrijski značaj za Republiku Hrvatsku.
Koja je razlika između lavandina i lavande?
Grmovi svih vrsta lavandina su relativno veliki, a cvatovi nemaju duboki intenzitet ljubičaste boje kao kod prave lavande. Mogu biti različitih nijansi plavo-ljubičaste boje, a mogu se naći i ružičasti ili bijeli varijeteti. Od prave lavande, lavandini se razlikuju po razgranatoj stabljici s (najčešće) tri cvata. Cvate od početka srpnja do kraja kolovoza. Lavandin je u Hrvatskoj do nedavno bio najrasprostranjeniji na obalnom dijelu zemlje, dok se posljednjih deset – dvadeset godina, sve više, uspješno uzgaja i na kontinentu.
U Hrvatskoj, kao i u ostalim krajevima Europe i svijeta lavandini se sade znatno više i češće nego prava lavanda. Osnovni razlog za to je puno bolje iskorištenje, odnosno i do tri puta više eteričnog ulja nego kod prave lavande. Nažalost, eterično ulje prave lavande se često i krivotvori upravo jeftinijim lavandinima.
Eterično ulje lavandina, uključujući i Budrovku razlikuje se od lavandinog ulja po:
- kemijskom sastavu
- oštrijem i pomalo bockavom mirisu
- farmakološkoj aktivnosti
Dijapazon njegovog ljekovitog djelovanja znatno je uži, ali ne i slabiji, a u aromaterapijskim recepturama ne bi ga trebali koristiti umjesto prave lavande, jer može izazvati neželjene posljedice.
Eterično ulje prave lavande izuzetno je blago i sigurno za primjenu. Njegov dodatak oplemenit će i dodatno obogatiti bilo koju aromaterapijsku recepturu. Nasuprot tome lavandine je potrebno koristiti s mjerom i određenim oprezom. Oštrina njihovog mirisa potječe od 1,8-cineola i spomenutog kamfora kojih prava lavanda (osim u tragovima) nema. Njihovi udjeli variraju, ovisno o varijetetu lavandina i mjestu njegovog uzgoja. Prisustvo ovih sastavnica ograničava primjenu lavandina, ali mu osigurava i neke ljekovite bonuse.
Miris eteričnog ulja lavandina djeluje osvježavajuće i razbuđujuće, za razliku od prave lavande koja ga umiruje i djeluje opuštajuće. Zbog toga nije preporučljivo da koristite lavandin u difuzoru prije spavanja, kao što to radite s lavandom. Lavandini sadrže i linalol, linalil-acetat uz brojne druge sastavnice koje se mogu naći u lavandinom ulju. Razlike među njima se odnose na njihove udjele i omjere. Naša Budrovka je bogata linalolom (može imati i preko 50%). Linalil-acetata često ima i preko 10%: Sadrži i značajne količine 1,8-cineola. Udio kamfora veći je u hvarskoj Budrovki nego u ulju dobivenom destilacijom cvjetova botanički identičnih biljka posađenih na kontinentalnom dijelu Hrvatske ili u Istri i Primorju.